Balkane, Balkane moj!

Budi mi silan i dobro mi stoj!
...
Nije dobro Bijelo Dugme, nije dobra Severina,
što je dobro, što nam treba...?
Kitschme, kitschme disciplina!
...
Prodali smo čak i muda, al' sviramo zato svuda!
...
A kad se isprazni kasa, bit ćete četr' asa
i za sve seljake svirat narodnjake
...
I svi hrvatine, a svaki skače ko klokan
čim čuje Cecu, il' neki hit turbofolka

Treba li gore navedenom mixu rime i video zapisu štogod dodati? Vjerojatno i ne, ali ipak evo i kraće priče uz gore prikazani video.

Nakon 18 mjeseci emitiranja Sputnik Radio showa, Geistarbeitersi su proslavili svoj prvi rođendan. Djelić atmosfere tek se naslućuje iz priloženog video zapisa. Uz napomenu da fakat ne mogu prežaliti što mi je tek na kraju palo na pamet da bi mogao snimati koji video. Ovo je zapis pred sam fajronat, tik malo prije nego što će nas gazda izbacit iz birtije, jer ima dozvolu za rad do 5h. A kao što sam slutio, postanje tog videa na jubitjubi izazvalo je pomalo zabrinute i oprečne reakcije vezane za moj ukus. Moglo bi se sad tu na razno razne načine odgovarati, pa postavljati pitanje gdje su granica kitscha i dobrog ukusa, gdje je granica turbo folka, seljaštva i čobanluka s jedne strane, te urbanog i oh-so-hype! zvuka s druge strane.

From Sputnik Party

Kao neki uvod u raspravu, spomenuo bi da se prema nekim teoretičarima medija u Hrvatskoj (mislim da je riječ o magistatrskom ili doktorskom radu jedne od novinarki Globusa ili Jutarnjeg lista gdje se spominje ta teza), Let3 i Severina spominju kao jedini exemplari kitscha u hrvatskoj produkciji zabave, koji je na putu da postane dobar ukus ili camp. Koliko je ta cijela priča relativna, govori moj osobni stav o ta dva izvođača. Štovatelj sam i fan grupe Let3 još od prvih nastupa u Zagrebu, čak sam i ponosni vlasnik orginalnog Nečuveno CD-a. Njihove metamorfoze od morbidnih mračnjaka, "U rupi od ljepljive smole", do razgoličenh manijaka s ružom u šupku, skandaliziranja čudorednih i izazivanje konzervativnih, iz moje perspektive, totalno su poželjene i prihvatljive artističke intervencije. S druge pak strane fenomen Severine i njen izričaj, metamorfoze od kraljice Torcide, preko seljanke i pornice, i Crne Kraljice u rock operi, do Bregine pevaljke, ostavlja me totalno ravodušnim. Možda, kad bi joj menadžer (nekad šef Crnog Mačka, Jabuke i svih darkera) priveo Steve Albinija za sound engieneera, te izrazio želju da na sljedećem albumu zvuči kao Breeders, i još k tome da se pojave torrenti Gangbang Severina s ragbijaškom momčadi ili trubačama iz Dragačeva, e to bi već bilo vrijedno pažnje, ali onda će frustrirani kritičari i ljubomorni novinari reći da se fura na Sashu Grey. U svakom slučaju ne može se poreći Severini smjelost i hrabrost za provokativnost sadržaja albuma "Zdravo Marijo". Naime, provokativnost tek slutim, iz naslova Zdravo Marijo, Da Nisi Možda Gej, Gas-gas, i Pucajte U Tamburaše, jer album nisam preslušao. Ludost, hrabrost, ili to tek samo ukazuje kolko je cura izgubila kompas? Koliko je situacija zamršena i nelinearna, tek se može naslututiti iz sljedeće činjenice: Čak i kad surađuju na pjesmi za Euroviziju sa Severinom, Let3 su cool, dok ona nije. A time se opet vraćamo na početak:

Teško je ful bit kul, teško je naći prave rime, kraj ovako male domovine.

From Sputnik Party

Tako da, vjerojatno i nema potrebe za produbljenu analizu. Uostalom, mogao bi jednostavno reći to se mene ne tiče, posao je takav, ni ja ga ne volim, u slobodno vrijeme slušam Vampire Weekend i Get well soon. Vjerojatno je problem u tome što dolazimo iz zemlje u kojoj 60% ljudi ne može prihvatiti svoje geopolitičko, kulturološko i civilizacijsko nasljeđe, te priznati da je i Balkan dio tog nasljeđa, uz također i Mediteransku i Srednjeeuropsku pripadnost. Htjeli mi to sebi priznati ili ne, sve 3 komponente su prisutne u Hrvatskoj populaciji, a koja će kod koga dominirati, ovisno je o individui, kućnom odgoju, socijalnom okruženju, školi itd..., osobno nemam s tim problema, Europe is our playground, a i Balkan je još uvijek u Europi. Najbolji primjer za to su naši takozvani zapadni susjedi. Premda geografski tek na graničnom Balkanskom području, i iako već preko nekoliko godina zemlja članica EU, balkanskih se navika i posezanja za susjednim teritorijem, nisu odrekli. Tako da, koliko god nam postavljali nepravedne uvjete za pristup u tu njihovu zajednicu, i koliko kod se mi trudili biti europskijim od "europčanca", opet će nas ti isti europljani doživljavati kao balkance, a opet koliko god mi pokušavali izaći iz vlastite kože, da to ne budemo, balkanske se navike teško iskorjenjuju.


A tu negdje treba i tražiti korjene Geistarbeitersa. Naime, tamo negdje sredinom 2005, nakon dvije godine boravka u Njemačkoj počelo me prilično smetati kada bi nakon kraćeg razgovora sa neznancima, pri upoznavanju i objašnjavanju da dolazim iz Hrvatske, a to je za njih od nekud s prostora bivše Jugoslavije, najčešće asocijacije bili bi nogometaši, svi ostali sportaši, te Bregović i Kusturica. Možda u tome nema ništa loše, ali činjenica je da sam ja vrlo ozbiljan ignoranat, kako Breginog tako i Kustinog opusa, pa me je prilično iritiralo povezivanje prostora sa kojeg dolazim isključivo sa opusom ta dva lika. Tako bi često dolazilo do nerazumjevanja s mojim sugovornikom i razmimoilaženja njegove predodžbe svijetu iz kojeg dolazim i realnosti. Riječima se to najčešće ne bi dalo objasniti, pa sam u svrhu izbjegavanja nesuglasica, i predstavljnja glazbenih tendencija koje izvođači s Balkana nude u usporedbi sa svjetskim trendovima, priredio CD mix kompilaciju (vidi wikipediu za objašnjenje pojma ) pod naslovom Dj Nomad Cigo presents Balkan Beats vs World Music. Tako kad bi se sljedeći put našo u raspravi o glazbenim brandovima sa Balkana, poklonio bi mom sugovorniku CD, i promjenio temu dok to ne presluša.

Kasnije povodom raznih prigoda pripremio sam još poneku kompilaciju. Jednu od njih pod naslovom Balads of the Black Sea, obzirom da sam profesionalno bio vezan uz Crno More, te jednu kompilaciju za Fiktivni road movie od Odese do Kavkaza.
Cd-e sam grafički opremio kako sam najbolje znao i mogao. Na naslovnici Balkan Beat vs World Music fotografija je snimljena u ateljeu akademske umjetnice Karine Sladović, a predstavlja rad pod naslovom "Glava puna misli". Na disku je fotografija snimljena u noćnom lovu sa sokolovima, u pustinji. Na prednjoj strani covera Balads of the Black Sea je fotografija snimljena negdje na obalama Crnoga Mora u Varni, a na disku je karta Crnomorskog sliva s Euroazijskim ledenjakom za doba zadnjeg glacijalnog maksimuma, pripremljena softverom za vizualizaciju znastvenih podataka - ferret.

Na CD-u Od Odese do Kavkaza, na naslovnici je fotografija snimljena negdje u okolini Kercha, između Azovskog i crnog Mora, a na unutrašnjosti je snimak Carskog kurgana. Na sveopću radost znanca i neznanaca, tako pripremljene CD-e djelio sam šakom i kapom, pri raznim prigodama. Zaredali su partiji iz ovog ili onog povoda (International sommer fest, Festival Hrvatskog filma, rođendani, partiji na odjelu studenata slavistike, studenski dom), s vremenom su se priključila i još dva istomišljenika, i uz zajednička poznanstva i veze došli smo na radio. Glazba koju puštamo na radiju i na partijima uz poneku iznimku dolazi uglavnom od intepretatora ili emigranata iz područja Istočne Europe.


Uostalom, programske odrednice emisije i partija mogu se tek donekle nazrijeti iz pažljivog čitanja playlisti gore spomenutih cd-a, a u taj program svakako spada i Shantel, koji ostaje zabilježen na gore spomenutom video zapisu. S vremenom na partijima, ljudi su pomalo počeli prepoznavati zvukove, opuštat kukove, te puštat ritam da ih nosi raskalašenim kretnjama. Uz sve to idu naravno i potoci juliške i šljivovice, pa je doza pijanstva i kitscha - neminovna. Dolaze partijaneri po muzičke želje, a te su opet: "Musik aus Life is a miracle!". Ja ih diplomatski upućujem na 1/3 našeg Gajstarbajterskog tima, koji je jedini koliko toliko poznavatelj Kustinog i Breginog opusa, navlastito onog za poljsko govorno područje. Ironično, i sam se s vremenom postepeno upoznajem s istim, iako sam u cijelu priču krenuo pokušavajući dokazati nešto suprotno. I sad za kraj baš se pitam koja je razlika između onoga što rade Brega i Seve s jedne, te Let3 s druge strane? Jer staviti na isti album Gas-gas, nedvosmisleno slaviti tone hormona i znojne šofere, te onda taj album nazvati Zdravo Marijo, u zemlji kao što je Hrvatska, valjda se isto može smatrati medijskom provokacijom na nivou Bombardiranja Srbije i Čačka. Samo što će ovi potonji biti autentični i uvijek vjerni svom ludilu, te vrijedni iskrenog štovanja, dok će Seve već sutra slijediti neki novi kurs koji bi joj mogao donjeti, tek još poneki zvjezdani trenutak i finacijski dobitak. Jedno i drugo je legitmno, pogotvo dok ima onih koji kupuju priču. Jer kao što su to već KUD Idijoti lijepo rekli, mi smo ovdje zbog para, a dodao bih još i zbog prodaje raznih multimedijalnih koncepata i manipulacije masama, a uživajući plodove digitalne revolucije svako može ugrabiti svoj medijski prostor. Geistarbeitersi si mogu priuštiti luksuz da u svemu tome sudjeluju iz puke zabave.

From Sputnik Party

Toliko za vešeras, i stari je popio malo, čini mu se da u daljini logorske vatre gore
laku noć rođaci!