No budimo iskreni, nije sva krivica na lošem zvuku. Tog sam vikenda napustio Las Vegas, i stigao na konačnu destinaciju - prilično umoran. Nakon što sam prevalio 700 km autobahna, pregazio njemačko sredogorje, popeo se na vrh Wurmberga sa skijama na leđima i spustio u dolinu, ali o tome ću valjda više pisati na mom pustolovnom blogu. Uglavnom, pokazao sam sam sebi kako Musa dere skije i odro ih ko foku. Tako da u trenucima, svjetlim vrhuncima partija, kad je trebalalo još malo povući da taj vrhunac potraje i ostane prisutnima nezaboravan u mene nije bilo snage. Jednostavno sam se povukao, vodeći računa o tome da je i drugi dan preda mnom 600 km autobahna. Ovom zgodom se javno ispričavam mojim kolegama Gajstičima, sorry dečki! Morao sam otići, no u tome i je snaga Geistarbeitersa da nas ima, po radiju, na digitalnom mediju, a ponajbolje na plesnom podiju. I dok se jedan tek nedavno otatio (Čestitam ovom zgodom sretnim roditeljima, još jednom!), drugi piše doktorat, treći beži po planinama - Show must Go East!

Pa da ipak rezimiram u pozitivnim tonovima. Ovaj party je pokazao da u Oldenburgu postoji interes za ono čim se bavimo, i međ starim i mladim, a kad bi si htjeli laskati mogli bi primjetiti da se lagano formira balkansko-istočnoeuropskom zvuku sklona scena, a kad bi si još više htjeli polaskati, mogli bi reći da smo pomalo odgojili publiku sklonu tom zvuku. No dobro, proces je spor i mukotrpan, i da parafriziram kolegu Lehija: "Zar si mislio da će se grčki restoran preko noći pretvoriti u kultni klub? Osim toga zar si mislio čovjeka koji se cio život bavio gastronomijom, preko noći transformirat u Tomicu Petrovića?"
Laku noć, Rođaci, dođite nam opet!
No comments:
Post a Comment